http://bihlive.bih.net.ba/index.php?id=527
Thursday, April 20, 2006
http://bihlive.bih.net.ba/index.php?id=527
Saturday, April 01, 2006
Poštanski Pretinac br. 290 71000 Bosna i Hercegovina Telefon: (+387 33) 556 841 Fax : (+387 33) 556 842 e-mail: info@piramidasunca.ba www.piramidasunca.ba ID porezni broj 4201075610009 Donatorski račun kod: Raiffeisen Bank dd Sarajevo Bosna i Hercegovina R.br. 533711000–520000642 KM R.br. 533712000–520000642 EUR R.br. 533713000–520000642 USD Acc.No. 161 000 000 000 0011 SWIFT: RZBABA2S
SAOPŠTENJE ZA ŠTAMPU
Za objavu!!!
VISOČKA LEGENDA SE POKLAPA SA OTKRIĆEM BOSANSKE PIRAMIDE SUNCA
Ekipa Fondacije «Arheološki park: Bosanska piramida Sunca», koja se brine za sektor “kazivanja mještana”- što je jedan od bitnih faktora u rekonstruiranju visočkog misterija, saznala je za postojanje zanimljive legende koja se prepričavala u ovom kraju prenoseći se usmenom predajom sa generacije na generaciju.
Legenda kaže da “su po osvajanju Turci čuli od neke starice, koja je živjela u podnožju grada, da na gradu ne smije niko više živjeti, ako njegov život ne bude u funkciji čuvanja ‘onog’ na čemu se grad nalazi. Da je to pod gradom nešto tajanstveno. ‘obučeno u dvije opne’. Jedna je nanesena i kiša je spira, (radi se o zemlji, koja je nasuta preko ‘nečeg’ ), a druga je ‘ljuska od jajeta’, tanka i lomljiva. Ako se iko drzne da ošteti ljusku na jednom mjestu, ljuska će biti uništena, a sadržaj odnesen vodama, što će uništiti dolinu i izazvati pomor.” Legenda dalje kaže da su Turci zaplašeni ovim predskazanjem otišli do Travnika i Jajca, gdje konačno pade Bosna i nikad ne naseliše grad Visoki.
Očito je da legenda zanemaruje sam grad Visoki, ističući da se mora čuvati ‘ono što se nalazi pod gradom’, odnosno u unutrašnjosti same Visočice. Znači legenda stara više od 500 godina, a vjerovanje je sigurno mnogo starije, ne tretira Visočicu kao obično brdo.
Prema riječima dipl.ing. Gorana Čakića, koordinatora Sekcije Fondacije, «prilazni plato kojim se dolazi u podnožje imao je naziv koji se izgubio u današnjem jeziku i zvao se Panađur. Naziv je predstavljao prostor za skupljanje naroda ne nacionalnog i vjerskog značaja, nego provoda vezanog za dolazak godišnjih doba. I danas u Bosni ima dosta mjesta sa tim imenom, za koje se često mnogi pitaju, šta znači. Kad se sve sabere, što se dešava sada i što će se desiti, ispada da ima nešto, samo za to nešto trebalo je da se rodi neko ko će imati snage i smjelosti da izokrene istoriju i svijest.»
- kraj saopštenja -